Bežanje od tuge – put u ćorsokak?

Sjajan crtani film “U mojoj glavi”, koji ukazuje na funkciju osećanja tuge, od kojeg skoro svi pokušavamo da pobegnemo.

I koji mi je bio inspiracija za ovaj tekst

Kada kroz iskustvo naučimo da nema saosećanja i razumevanja kada smo tužni, mi naučimo da tugu “duboko sahranimo”.

Da bi je što bolje prikrili, i od sebe i od drugih, mi osećamo ljutnju ili čak bes. Naravno sve nesvesno.

I tako započinje krug “samoispunjavajućeg proročanstva”.

Kada nam je najpotrebnije razumevanje i saosećanje drugih, ono izostane.

S obzirom da drugi vide napad, a ne našu ranjivost, dobijemo isto za uzvrat ili povlačenje umesto podrške.

I tako ponovo potvrdimo da nigde nema mesta za naša osećanja, da nas niko ne razume, da niko nije tu za nas.

Kako izaći iz začaranog kruga?

Rekla bih da je put dug.

Da stignemo do tačke da razvijemo kapacitet za dijalog u kom ima mesta za više istina.

Da slušamo, umesto da reagujemo.

Da ostanemo sa neprijatnim osećanjima umesto da bežimo od njih, da bismo naučili nešto što ne znamo o sebi.

Nema recepta za ovaj proces.

Osim upornog i dugog bavljenja sobom.

Manje kroz teoriju, više kroz iskustvo.

I pošto ovi procesi dolaze sa mladih mesta u nama, potreban nam je neko ko će nam pomoći u tome, najviše svojim primerom.

 

Dr Danijela Budiša Ubović, psiholog i psihoterapeut, Novi Sad.