Brige

Ovo je tekst za roditelje koji se muče zastrašvanjem da će se nešto strašno dogoditi njihovoj deci. A i generalno za ljude sklone samozastrašivanju.

Sećam se da je moja rođaka imala fantaziju da će “neko izbosti nožem” njenog sina tinejdžera u izlasku. Zamisao od koje bi se svako naježio.

Neki ljudi imaju ovakve fantazije jer nesvesno veruju da je briga magična. Da je to što brinu neka vrsta zaštita od nesreće. I zato su uporni u toj navici.

Radi se o tzv. magisjkom mišljenju koje je deo normalnog razvoja dečijeg mišljenja. Ako uradim to i to, onda se neće desiti to i to. Kao da mi svojim postupcima možemo uticati na različita dešavanja oko nas. Na primer, “ako uporno govorim u sebi lopta, lopta, lopta, dočekaće me nova lopta kod kuće”.

U ovom slučaju važno je da se podsetite da brigom ne možete zaštiti Vašu decu. Zapravo, brinjenjem oslabljujete i Vas i njih. Sebe iscrpljivanjem brigom, a njima šaljete porujku da je svet opasno mesto. Takođe ih svojim primerom učite da brinu.

Verovatno možete preduzeti neke konkretne postupke da bi se smanjila verovatnoća za loše događaje u životu Vaše dece. Posavetovati ih da ne ulaze u nepoznata vozila, naučiti ih kako da se ponašaju u saobraćaju, napraviti dogovor kome će da kažu ako ih neko uznemirava i sl.

A to nema veze sa brinjenjem. Brinuti i delovati nije isto.

Dr sc. Danijela Budiša Ubović, psiholog i psihoterapeut, Novi Sad.