Kako pokušavamo da se “rešimo” traumatizovanih dečijih delova sebe?

“Traumatizovani dečiji delovi nas su izvor ponavljajućih obrazaca, koje prati snažan emotivni naboj i emocionalna disregulacija.

Mi kao odrasli pokušavamo da imamo život, i nevoljni smo da budemo domaćin ovom hronočno disregulisanom, prestravljenom i osramoćenom detetu unutar nas.

Dečiji deo nastavlja da pati zbog toga, i umesto roditelja koji ranije nisu razumeli i pomagali, sada odrasli deo nas želi da ga se reši, i ne vidi emocionalno odbačeno dete koje je u nama.

Ali, traumatizovani dečiji deo ne može biti zataškan, bez obzira koliko je neprepoznat”.

Shaw, D., 120-121. str.

Dr Danijela Budiša Ubović, psiholog i psihoterapeut, Novi Sad

 

Što je važno da se povežemo sa svojim bolom?

Gore od najgoreg.

Gore od očaja, beznadežnosti i bespomoćnosti.

Praznina, ništavilo, besmisao, želja za nepostojanjem, rupa u stomaku.

Spremni smo da ceo svoj život organizijemo tako da bismo izbegli sve navedeno.

Baš zato što je gore od najgoreg.

Dok se ne nađemo u okruženju koje je dovoljno stabilno, konstantno i konzistentno u podršci našem razvoju, i dugotrajno. Obično su u pitanju godine.

Tek tada je moguće da se povežemo i ostanemo sa tim “stanjem”, i učimo iz njega o sebi i svojoj životnoj priči.

Kao na slici gore, da od gomile raštrkanih puzli krenemo da sastavljamo smislen i celovit mozaik (metafora za našu životnu priču).

Što je naša životna priča celovitija, veće je naše poverenje u sebe.

Samim tim, verovali ili ne, i u druge ljude.

Zato, ne odustajte od bavljenja sobom, čak i kada deluje preteško.

Dr Danijela Budiša Ubović, psiholog i psihoterapeut, Novi Sad.

 

Kako trauma menja naš mozak?

Postoje naučni dokazi da rana traumatska iskustva utiču na razvoj našeg mozga.

Deca koja su iskusila fizičko zlostavljanje imaju 38% porast abnormalnosti dela mozga koji je odgvoran za naše reagovanje na sve što opazimo kao opasnost (limbički sistem).

Kada je u pitanju seksualno zlostavljanje, taj procenat je 49%.

A kod oba iskustva zajedno, porast je 113% (Teicher et al., 1993, 1994: Pynos, Steinburg & Goenijan, 1996).

U našoj kulturi mnogi su vaspitavani batinama. Samim tim, jasno je koliko smo široko traumatizovo društvo.

Da ne spominjem doprinos ostalih vidova zanemarivanja i zlostavljanja.

Po meni je ovo još jedan dokaz iz oblasti neuronauka koja nam ukazuje da se nekada borimo sa “višom silom” od nas samih.

Zato nam obično ne pomažu različite tehnike za smirivane i opuštanje, kada je aktiviran deo mozga koji je pretrpeo strukturalne i funkcionalne promene zbog izloženosti prejakom stresu.

I zato je važno da ne očekujemo previše od sebe kada smo preplavljeni, jer se time uvodimo u dodatni stres.

Kada se nosimo sa nečim što je jače od nas, mudro je osloniti se na podršku savremene psihofarmakoterapije, prepisanu od strane psihijatra, umesto da očekujemo od sebe da sve možemo sami i da mislimo da smo slabi ako uzimamo psihofarmake.

Ako ne možete da spavate, imate pad volje, apetita (ili prejak apetit), hroničnu anksioznost, pad raspoloženja, razdražljivost i sl. ne oklevajte da uz psihoterapiju potražite i pomoć psihijatra.

Dr Danijela Budiša Ubović, psiholog i psihoterapeut, Novi Sad.

Da li su ljudi koji imaju mentalni poremećaj poremećeni?

Ljudi koji se nose sa mentalnim poremećajima nisu poremećeni.

Kao što nisu poremećeni ni oni koji imaju poremećen rad štitne žlezde ili srca.

Kada je u pitanju mentalno zdravlje, posebno anksiozni poremećaji i poremećaji raspoloženja, često baš najzdraviji delovi naše ličnosti manifestuju pad raspoloženja, strahove, gubitak volje i slično.

Jer nam signaliziraju da predugo trpimo, zanemarujemo sebe, ili da naprosto nismo dobri prema sebi.

Dakle, paradoksalno je da nekada moramo da razvijemo nešto što se naziva mentalnim poremećajem, da bi počeli zdravije da živimo.

Dr sc. Danijela Budiša Ubović, psiholog i psihoterapeut, Novi Sad.

“Nasmešena” depresija

Znate li šta je maskirana ili nasmešena depresija?

Manifestuje se neobično, tačnije gotovo suprotno od onoga kako zamišljamo da izgleda depresivna osoba.
Continue reading “Nasmešena” depresija

Ljutnja i depresija

Postoji snažna veza između potiskivanja ljutnje i depresije.

Kada ne ispoljite ljutnju ka nekome ko Vam čini nepravdu, time ste osnažili Vaše osećanje bespomoćnosti. Koje se nalazi u srži depresije.

Dobro je da sa povremeno proverite jeste li u kontaktu sa Vašom ljutnjom. Jedan od načina je da sebi postavite sledeća pitanja:

Da li pravim dogovore koji idu na moju štetu?

Da li kažem kada mi nešto smeta?

Da li se zalažem za moje interese?

Da li često trpim?

Ako je odgovor DA u prvom i četvtom pitanju, a NE u drugom i trećem, postoji verovatnoća da niste u kontaktu sa Vašom ljutnjom.

Uspostavljanje kontaka sa ljutnjom je proces koji se najbrže odvija uz profesionalnu pomoć psihoterapeuta. To je investicija koja se višestruko isplati.

Nakon koje ćete vratiti osećanje moći. I biti efikasni u komunikaciji sa drugim ljudima i čuvanju Vaših granica.

Dr sc. Danijela Budiša Ubović, psiholog i psihoterapeut, Novi Sad.