Neki od pristupa u transakcionoj analizi

U ovom tekstu ću navesti nekoliko specifičnosti Integrativne transakcione analize, posebno u odnosu na Klasičnu i Kognitivno-bihejvioralnu transakcionu analizu.

Pristup klijentovim teškoćama

U klasičnoj i kognitivno-bihejvioralnoj transakcionoj analizi fokus je primarno na tehnikama i intervencijama koje će otkloniti klijentove teškoće.

integrativnoj transakcionoj analizi važan aspekt rada odnosi se i na bavljenje funkcijom tih teškoća, da bi klijent uvideo njihov smisao.

Time se postiže da klijent bolje razume sebe, funkciju i značaj svojih tegoba, da bi prestao da se oseća loše što ima teškoće koje ima. Samim tim se njegova patnja prepolovljava i povećava verovatnoća dostizanja željene promene.

Kada nema perspektive sagledavanja pozitivnih apsekata pojave tegoba, povećava se rizik  produbljivanja stida kod klijenta i smanjivanja njegovog samopoštovanja. Čime se smanjuje verovatnoća promene.

Nakon toga se dešava da i psihoterapeut počinje da sumnja u svoju kompetentnost, zbog tzv. klijentove “pasivnosti”, što može da bude prvi korak ulaženja u začarani krug zaglavljivanja u psihoterapijskom procesu.

Smeh pod vešalima

U Klasičnoj transakcionoj analizi smeh pod vešalima se analizira zajedno sa klijentom, ignoriše ili konfrontira, dok se u integrativnoj transakcionoj analizi smatra potencijalnim pokazateljem da terapeut ima brži tempo nego što je to klijentu potrebno.

Dakle, smeh pod vešalima se vidi kao manifestacija toga da terapeut nije dovoljno usklađen sa klijentom, a ne da klijet radi nešto što treba korigovati manje ili više direktivnim pristupom.

Psihoterapeut koji sagledava stvari iz ove perspektive korigovaće svoj tempo, odnosno usporiće, da bi bio korak iza klijenta, a ne ispred.

Smeh pod vešalima služi i za prekid kontakta sa bolom, koji klijent oseća. Terapeut koji radi iz ove teorijske perspektive će to i reflektovati – na klijentov smeh pod vešalima će npr. reći “to mora da je jako bolno”.

Samokritikovanje

U integrativnoj transakcionoj analizi samokritika se vidi kao samozaštitni mehanizam, koji ima cilj da utiša glas unutrašnjeg Kritikujućeg Roditelja, koji upućuje još snažnije kritike. Smatra se da klijent time bira manje zlo, što jeste konstruktivno.

I zato se ne radi na njenom otklanjanju pre nego što klijent ne razume da zapravo bira veoma mudru strategiju. Kao što sam već navela, potvrđivanje funkcije i smisla neželjenog ponašanja ima snažan pozitivan efekat na klijentovo samopoštovanje, a samim tim i proces promene.

Sklonost ka preteranom brinjenju i opsesivne misli

Neprodukrtivno brinjenje se smatra opsesijom u Integrativnoj transakcionoj analizi.

Opsesije imaju različite psihološke funkcije. Jedna od njih je da se izbegne kontakt sa vrlo neprijatnim osećanjima (npr. očaj, prestrašenost).

Zato se u psihoterapijskom procesu ne fokusiramo direktno na smanjivanje opsesivno-kompulzivnih tendencija ili njihovo stavljanje pod kontrolu. Ovakva strategija bi bila antiterapijska iz nekoliko razloga.

Pumpanje samokontrole nije dobar izbor za klijente sa ovom vrstom teškoća, jer je obično imaju u višku.

Pored toga, klijent će stideti svog, u tom momentu, jedinog poznatog načina regulacije intenzivne neprijatnosti. Od kojeg ne može odustati, dok ne upozna drugi način.

Takođe, stalno brinjenje se u Integrativnoj transakcionoj analizi posmatra kao obrazac koji ima funkciju, a to je smanjivanje šoka ako se desi nešto loše.

Kada klijenti uoče da brinjenje ima značajnu funkciju, imaju šansu da prestanu da se stide što su često zabrinuti i da im se poveća doživljaj samoefikasnosti. Što jesu preduslovi za efikasan psihoterapijski proces.

Nakon toga se otvara opcija da se klijent i terapeut pozabave događajima koji su nekada ranije zaista izazivali šok (npr. psihičko maltretiranje, zlostavljanje i sl.).

Kojim klijentima odgovara pristup Integrativne transakcione analize?

Po mom iskustvu, senzitivnim klijentima i psihoterapeutima Integrativni transakciono analitički teorijski okvir daje više mogućnosti.

A posebno je koristan za klijente koji su zanemarivani, maltretirani i zlostavljani u dužem vremenskom periodu.

Dr sc. Danijela Budiša Ubović, edukator i supervizor iz Transakcione analize u oblasti psihoterapije