Mnogo ljudske nesreće proizilazi iz doživljaja dužnosti i krivice prema roditeljima.
“Stvorili su me, podigli, školovali. Zato moram da živim kako se od mene traži”.
Iako se mnogi ljudi ne slažu sa ovim zaključkom, ipak žive po tom načelu. Kao u dužničkom ropstvu.
Ne kako želite, već kako od Vas drugi očekuju. Do te mere da možda ni ne znate šta zapravo želite.
Vaš posao nije da usrećite roditelje, jer nemate te moći. Kao što ni oni nemaju moć da usreće Vas.
Posao roditelja jeste da podignu dete. A kada to dete postane odrastao sin ili kćerka, nema dužnost da bude majčin ili očev čuvar od samoće. Niti da ostvaruje njihove ambicije, a ni da ih zabavlja.
Dobri roditelji takođe znaju da njihov posao nije da usreće svoj potomke. Već da im pomognu da njihov odrasli sina ili kćerka umeju da usreće sebe.
Što nije moguće postići u dužničkom ropstvu.
Dr sc. Danijela Budiša Ubović, psiholog i psihoterapeut, Novi Sad.