Kako nas “leči” ono u šta verujemo?

Svi u nešto verujemo. Neko u molitvu, neko u lek, neko u magijske rituale. Verujemo da će nam “to nešto” pomoći da ublaži bol. U duši ili telu.

I stvarno deluje.

Na primer, boli Vas grlo, popijete antibiotik, i već Vam je lakše. Iako znate da lek još nije ni stigao u krv, a ni dostigao potrebnu koncentraciju da bi delovao.

Mnogi ljudi koji se muče sa strahovima i neraspoloženjem osete olakšanje kada popiju prvi antidepresiv, iako njegovo dejstvo počinje tek nakon više od deset dana od prvog uzimanja pune doze.

Ovaj efekat stručnjaci nazivaju placebo. Kada nesvesno verujemo u pozitivne efekte leka, on se i desi. Čak i kada nam zdrav razum kaže da je nemoguće da lek već deluje.

Placebo efekat je manifestacija dečijeg dela naše ličnosti. Verovatno znate da kod mnoge dece “pomaže” da mama, tata ili neko drugi važan odrasli, poljubi deo tela koji boli nakon povrede.

Time bi se moglo objasniti i kako ljudima pomaže odlazak kod nadrilekara i vračara. Istina, radi se o privremenom efektu, što je generalna karakteristika placeba. Na duže staze placebo je retko delotvoran.

Kada se rade naučne studije o efektima lekova, istraživanje se često sprovodi čak u duplo slepom nacrtu. To znači da ni lekari, a ni ispitanici ne znaju koja grupa ispitanika je dobila preparat koji stvarno ima lekovita svojstva. Da bi u proceni efekta leka eliminisali onaj deo koji pripada placebu.

Suprotan efekat placebu je nocebo. Kada neko ima negativna očekivanja od tretmana, obično se “dese brojni loši efekti”.

Radila sam sa klijentkinjom koja je imala snažan otpor da krene sa psihofarmakoterapijom, ali je ipak otišla kod psihijatra i krenula da uzima prepisane lekove. Došla je kod mene na psihoterapiju nakon nekoliko dana od toga, sa obiljem nuzefekata, koje objektivno nije mogao uzrokovati lek. Nakon što sam joj to rekla i informisala je o nocebo efektu, tegobe su nestale.

Ljudski um je zaista facinantan. Ovog puta zbog činjenice da njegov deo čine i različiti dečiji delovi nas, kada smo imali 0, 1, 2, 3, 5 i više godina. Takođe i stavovi naših različitih roditeljskih figura, sve do dalekih predaka.

Dobro je da izaberemo tretmane u koje verujemo, ali i koji su potvrđeno efikasni. U suprotnom idemo kod tate ili mame “da poljube da brže prođe”:). Što ne bi bio problem da se radi o održivom rešenju.

Dr Sc. Danijela Budiša Ubović, psiholog i psihoterapeut, Novi Sad.