Lični razvoj u doba Korone – koliko je moguć?

Nema svako sreću da krizu zbog aktuelnog virusa iskoristi za lični razvoj.

Tu posebno mislim na čitanje i učenje onog što u redovnim okolnostima nismo stizali, online edukacije, vebinare, pisanje i sl.

Što je i normalno, zbog uznemirenosti koju možemo osećati zbog novonastale situacije.

Svaka promena zahteva adaptaciju, posebno promena koja vodi u pravcu pada kvaliteta života.

Dok smo u procesu adaptacije, očekivane su turbulencije na planu raspoloženja.

A i nije nam toliko do ličnog rasta i razvoja, koliko do preživljavanja.

U ovoj situaciji, najviše na psihološkom planu (ako smo fizički zdravi, kao i naši najbliži).

Jer je naša potreba za kontaktom sa drugim ljudima veoma snažna.

Koja je sada značajno ugrožena zbog neophodne fizičke distance koji moramo držati za vreme pandemije.

Da, postoji mogućnost online susreta, što je opcija “bolje išta nego ništa”, ali nije “to to”.

Živ kontakt je ipak još uvek nezamenjljiv, bar za nas koji spadamo u “analogne” generacije.

Takođe, neki ljudi su ostali bez posla, neki bez pola plate, a neki ne znaju kako da održe privatni posao u ovim uslovima.

Naravno da se u prvi mah ne mogu fokusirati ni na šta drugo, osim na informacije vezane za aktuelnu situaciju.

Povrh svega, određene ljude neki aspekti ove situacije katapultiraju u prošla iskustva kada im je bila ograničena sloboda.

Kada su se osećali bespomoćno, beznadežno, očajno.

Kada su mislili da nevolja nikada neće proći. Da nikada neće izaći iz “logora”.

To su situacije ranijeg zlostavljanja, maltretiranja i/ili zanemarivanja.

Ili prethodnih ratova, bombardovanja, progona i sl.

Zato, spustimo očekivanja. Sada je preživljavanje prioritet.

A svaka relaksacija, igra ili uživanje, dodatni bonus.

A samoaktualizacija (ostvarivanje ličnih potencijala)….može sada, a može i da sačeka bolja vremena. 

 

Dr sc. Danijela Budiša Ubović, psiholog i psihoterapeut, Novi Sad.