Koliko je važna emocionalna pismenost?

“Ne smeš plakati” je rečenica koju sam čula u vrtiću. Uputila je veoma topla mama svojoj kćerki, koja se još adaptira na činjenicu da ide u vrtić.

Mama je očigledno nesvesna da ovom rečenicom svojoj kćerki upućuje zabranu na neprijatna osećanja (ili bar na strah ili tugu), koja će joj u budućnosti kvariti život.

Mnogi klijenti sa kojima radim osećaju intenzivnu anksioznost (nekada do nivoa panike) zato što su uplašeni, tužni ili nesrećni, a zahvaljući ovoj zabrani.

Koju su uputili dobronamerni roditelji, jer su je i oni dobili od svojih roditelja. I tako u nedogled unazad.

Ako želite da prekinete ovaj lanac, veoma je važno da date dozvolu Vašoj deci da osećaju neprijatna osećanja.

Kako se to radi?

Jedan od načina je da ih učite da je normalno da su tužni kada izgube igračku ili kada se drugar odseli iz grada.

Da su uplašeni kada imaju doživljaj da su u opasnosti.

Da se ljute kada im drugi čine nepravdu.

I na kraju, najvažnije, da im to sve to pokažete Vašim primerom.

Jer je važnije šta radite nego šta govorite.

Dr sc. Danijela Budiša Ubovič, psiholog i psihoterapeut, Novi Sad.