Stvari koje možda niste očekivali od edukacije iz transakcione analize

Kada se pomene edukacija iz transakcione analize, možda pomislite na ego-stanja, transakcije, skript, igre i druge poznate TA koncepte.

I sve ćemo to učiti.

Ali psihoterapijska edukacija je mnogo više od usvajanja teorijskih pojmova i tehnika.

Neke od najvažnijih stvari koje ćete naučiti možda nisu one koje ste očekivali.

Nećete učiti samo kako da razumete druge. Učićete da razumete sebe.

Psihoterapeut ne ulazi u odnos sa klijentom kao neutralni posmatrač. U terapijski odnos unosimo sopstvena iskustva, očekivanja, osećanja, vrednosti i načine na koje smo naučili da budemo sa drugima.

Zato je važno da učimo da prepoznajemo šta se događa u nama — i kako to utiče na ono što se događa između nas i klijenta.

Edukacija je zato istovremeno profesionalni i lični proces.

Naučićete da slušate ono što nije izgovoreno.

U terapiji nisu važne samo reči.

Važni su i ton, ritam, pauza, tišina, ono što se ponavlja, ono što izostaje, kao i ono što se događa u odnosu.

Relacioni pristup nas poziva da ne tražimo značenje samo u onome što klijent govori, već da istražujemo šta se događa između nas.

Shvatićete da terapeut nije „izvan“ odnosa.

Možda ste na početku zamišljali da je zadatak terapeuta da bude objektivan posmatrač koji će klijentu pomoći da razume sebe.

U relacionom pristupu terapeut je deo onoga što se događa.

Način na koji klijent doživljava terapeuta, način na koji terapeut doživljava klijenta i ono što zajedno stvaraju u terapijskoj situaciji postaju važan deo rada.

Zato pitanje nije samo:

„Šta se događa klijentu?“

već i:

„Šta se događa između nas?“

Naučićete da teoriju ne koristite kao recept.

Teorijski koncepti mogu nam pomoći da vidimo ono što ranije nismo videli.

Ali oni nisu tu da bismo svakom klijentu pronašli odgovarajuću „etiketu“.

Dobar koncept otvara pitanje. Ne zatvara ga.

Zato na edukaciji učimo da teoriju koristimo kao način razmišljanja — uz istovremenu spremnost da budemo radoznali prema onome što se zaista događa u konkretnom odnosu.

Počećete drugačije da razumete kontekst u kojem ljudi žive.

Čovek ne postoji izvan svog društvenog i kulturnog konteksta.

Način na koji razumemo sebe, druge i svoje mogućnosti oblikuju i porodica, kultura, rodne uloge, društvene norme, odnosi moći i iskustva pripadanja ili nepripadanja.

Zato psihoterapijski rad ne možemo u potpunosti odvojiti od sveta u kojem živimo.

Relacioni pristup nas poziva da i to imamo na umu.

Naučićete da ne morate uvek odmah da znate odgovor.

Jedan od važnih delova psihoterapijskog učenja jeste razvijanje tolerancije na neizvesnost.

Ponekad ne znamo šta se događa.

Ponekad ne znamo šta da kažemo.

Ponekad intervencija nije u tome da nešto uradimo, već da dovoljno dugo ostanemo prisutni i zajedno sa klijentom istražujemo ono što se događa.

To nije odustajanje od stručnosti.

To je deo stručnosti.

I možda ćete otkriti da se ono najvažnije u psihoterapiji ne događa uvek na svesnom nivou.

U psihoterapiji često pokušavamo da razumemo ono što klijent govori, misli i svesno prepoznaje.

Ali značajan deo onoga što se događa u terapijskom odnosu odvija se na drugom nivou — u onome što nije neposredno dostupno svesti.

U načinu na koji se susrećemo. U osećanjima koja se pojavljuju između nas. U onome što ponavljamo, a ne prepoznajemo. U očekivanjima koja unosimo u odnos, a kojih možda nismo svesni.

Zato u relacionom pristupu pažnju ne usmeravamo samo na ono što možemo da čujemo i razumemo na svesnom nivou, već i na nesvesne procese koji se odvijaju u odnosu između terapeuta i klijenta.

Upravo tu odnos postaje više od konteksta psihoterapije — on postaje jedan od ključnih prostora u kojem se teškoće ispoljavaju, ali i prostor u kojem može nastati nešto novo.

Možda ćete zato, tokom edukacije, otkriti da se psihoterapija ne uči samo kroz ono što razumemo.

Uči se i kroz ono što osećamo, primećujemo, prepoznajemo tek naknadno — i kroz ono što se događa između nas, često pre nego što možemo da ga stavimo u reči.

Photo by Photo by Sebastian Bill on Unsplash

Dr Danijela Budiša Ubović, psihološkinja, psihoterapeutkinja, edukatorka i supervizorka u transakconij analizi za oblast psihoterapije, Novi Sad.