Ugnjetavanje i naša uloga u tome

U sistemima koji počivaju na zloupotrebi moći (ugnjetavanju), osim obezbeđivanja “sledbenika/poslušnika”, imperativ je i ućutkati sve koji primećuju šta se dešava i spremni su to da kažu.

Zato je veoma važno da ne ostanemo “gluvi, nemi i slepi” pred istinom.

Da bi se to desilo potrebno je da postanemo svesni da svako od nas ima tendenciju ka zloupotrebi moći, jer smo formirani u takvim sistemima – neminovno je da postanu deo naše ličnosti.

Ovo uopšte nije lak korak, jer treba da vidimo kod sebe nešto što nam se uopšte ne sviđa i na šta nismo baš ponosni.

Tek kada ovu tendenciju vidimo jasno kod sebe, onda je vidimo jasno i kod drugih.

I tek onda postaje neizdrživo da žmurimo, ne čujemo i ćutimo kada se dešava ugnjetavanje.

Uz ugnjetavanje obično ide i obmanjivanje – “šta sa tobom nije u redu kada ti ovo smeta?” Ili, “ako ovde postoji problem, taj problem si ti!”

Kao u priči o carevom novom odelu.

I ovo je tipično za svaki ugnjetavački sistem.

Na žalost, ugnjetavanje “živi” u mnogim sistemima kod nas, jer nam je takav širi društveni kontekst.

I ono što mislim da nam je važan zadatak, ako želimo da vidimo promenu, jeste razvijanje senzitivnosti za ove pojave.

Možda je jedan od prvih koraka na tom putu upoznavanje sa time na kojim principima funkcionišu ugnjetavački sistemi.

A i slušanje našeg “stomaka”, koji nepogrešivo registruje kada nešto nije u redu – da su nam granice grubo narušene, iako naša “glava ne misli tako”.

Dr Danijela Budiša Ubović, psiholog i psihoterapeut, Novi Sad.