Postoje naučni dokazi da rana traumatska iskustva utiču na razvoj našeg mozga.
Deca koja su iskusila fizičko zlostavljanje imaju 38% porast abnormalnosti dela mozga koji je odgvoran za naše reagovanje na sve što opazimo kao opasnost (limbički sistem).
Kada je u pitanju seksualno zlostavljanje, taj procenat je 49%.
A kod oba iskustva zajedno, porast je 113% (Teicher et al., 1993, 1994: Pynos, Steinburg & Goenijan, 1996).
U našoj kulturi mnogi su vaspitavani batinama. Samim tim, jasno je koliko smo široko traumatizovo društvo.
Da ne spominjem doprinos ostalih vidova zanemarivanja i zlostavljanja.
Po meni je ovo još jedan dokaz iz oblasti neuronauka koja nam ukazuje da se nekada borimo sa “višom silom” od nas samih.
Zato nam obično ne pomažu različite tehnike za smirivane i opuštanje, kada je aktiviran deo mozga koji je pretrpeo strukturalne i funkcionalne promene zbog izloženosti prejakom stresu.
I zato je važno da ne očekujemo previše od sebe kada smo preplavljeni, jer se time uvodimo u dodatni stres.
Kada se nosimo sa nečim što je jače od nas, mudro je osloniti se na podršku savremene psihofarmakoterapije, prepisanu od strane psihijatra, umesto da očekujemo od sebe da sve možemo sami i da mislimo da smo slabi ako uzimamo psihofarmake.
Ako ne možete da spavate, imate pad volje, apetita (ili prejak apetit), hroničnu anksioznost, pad raspoloženja, razdražljivost i sl. ne oklevajte da uz psihoterapiju potražite i pomoć psihijatra.
Dr Danijela Budiša Ubović, psiholog i psihoterapeut, Novi Sad.
Ove godine 19.2. sam bila na online konferenciji, koju je organizovala ukrajinska asocijacija za transakcionu analizu.
Iako smo se na ovoj radionici dotakli značaja konteksta u kojem živimo, iako je voditeljka radionice spomenula opasnost pod kojom se u aktuelnom momentu nalazila Ukrajina, čini mi se da niko od učesnika nije bio dovoljno svestan opasnosti koja nadolazi.
Sećam se da je slično bilo i 1992. u Bosni, pred rat.
Moja komšinica je dva dana pred evakuaciju krečila stan, iako nismo imali vodu.
Baš je u tom momentu bilo važno da se okreči.
Verovatno da lakše ne misli i ne oseća.
Kada je nadolazeća opasnost ogromna i neizbežna, jedan od naših mehanizama preživljavanja je i “smrzavanje”.
To znači da uopšte nismo svesni kako se osećamo, niti možemo jasno da mislimo o situaciji u kojoj se nalazimo.
Iako možemo osećati jaku potrebu da nešto radimo, što baš i nije u skladu sa našim trenutnim kontekstom.
Ovo poređenje me još jednom podsetili koliko smo slični.
Gde god da živimo, koje god nam je boje koža, koje god da smo vere i ubeđenja.
Dr Danijela Budiša Ubović, psiholog i psihoterapeut, Novi Sad.
Potreba da pripadamo veoma je važna za naš identitet.
Bez doživljaja pripadnosti nekoj grupi teško da se možemo osećati dobro u vezi sebe.
A najvažnije grupe u našem razvojnom periodu su porodica i vršnjaci.
Kada je u pitanju porodica, neki ljudi imaju doživljaj kao da ih je “roda ispustila u pogrešno gnezdo”.
Dakle, vide sebe različite od svoje okoline. I samim tim pogrešne, neadekvatne, drugačije, ali u negativnom kontekstu. Kao da sa njima nešto nije u redu.
Ako se prepoznajete u ovom uvodu, najbolje znate koliko usamljenosti, bola i osećanja neadekvatnosti nosite u sebi.
Slično kao u basni o “ružnom pačetu”.
U kojoj se nalazi i odgovor kako stići do isceljenja – a to je da nađete svoje jato.
To znači da je potrebno da budete sa sebi sličnima, najpre po senzibilitetu, osobinama ličnosti, vrednostima, ciljevima, interesovanjima, i sl.
Kako ćete prepoznati da li je jato Vaše?
Po tome što ćete osećati da ste deo grupe. Da je sa Vama sve u redu. Da su Vaše želje i potrebe normalne.
Kako da ne zalutate tražeći svoje jato?
Tako što se nećete dugo zadržavati tamo gde imate doživljaj da ste “autsajder”.
Dr Danijela Budiša Ubović, psiholog, psihoterapeut, Novi Sad
Meni je prostor u kojem živim i radim veoma bitan.
Čak mi je u dva navrata podstakao da započnem značajne promene, i u životu i u poslu.
Prvi put, pre mnogo godina.
Tada sam radila na psihijatriji pre podne, a popodne privatno sa klijentima.
Imala sam samo sat vremena pauzu između dva posla. Koju bih iskoristila za brzinski ručak i spavanje od 20 minuta. Da bih izdrzala da radim do 20h, a posle toga i putovanje za Bački Jarak.
U toj pauzi sam osetila koliko je lepo kada imam mir dok odmaram, da me niko ne prekida u tome.
Što mi je pomoglo da postanem svesnija želje da se odvojim od roditelja i živim sama. Da organizujem život po mojoj meri.
Posle toga sve je istorija.
Skupila sam nešto novca da bih otpočela samostalan život.
Nije to bio lak proces, ali je bio neprocenjivo koristan za mene.
Taj 21. novembar, kada sam se uselila u MOJ stan, smatram drugim rođendanom. Tek onda je moj lični rast i razvoj dobio puni zamah.
Samim tim i kvalitet života.
Negde u ovo doba pre tri godine uredila sam prostor za rad sa klijentima baš kako sam želela.
Jedna klijentkinja, koja je arhitekta, bila je ubeđena da mi je neko od njenih kolega osmislio ambijent i sugerisao kakav nameštaj da kupim.
A ja sam sama sve birala, po kriterijimu ISKLJUČIVO šta mi se sviđa.
Istovremeno sam držala edukacije iz Transakcione analize i naporno putovala po regionu.
I pogađate, često bila nezadovoljna ambijentom u kojem sam radila.
Vremenom je narastalo moje nezadovoljstvo. Što zbog umora, što zbog činjenice da imam prostor koji je po mojoj meri, u kojem imam posla više nego dovoljno, a često ga napuštam.
Da bih išla da radim gde mi, između ostalog, ne prija ambijent.
I tako je, na prvi pogled, bezazlena sitnica pokrenula čitav proces promene.
Po mojoj meri – sa temama za koje mislim da su suštinske za dobru psihoterapiju. I, naravno, u ambijentu koji mi se sviđa .
I šta je poenta ove priče?
Da ne možemo zalutati kada pratimo onaj naš tihi unutrašnji deo, koji nepogrešivo zna šta želi, a šta ne.
A svaki put kada ga ignorišemo, završimo u ćorsokaku.
Dr sc. Danijela Budiša Ubović, psiholog, psihoterapeut, edukator i supervizor, Novi Sad.
danijelabudisa.com koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Ako nastavite sa pregledanjem shvatićemo da se slažete. SLAŽEM SEPOLITIKA PRIVATNOSTI
Privacy & Cookies Policy
Privacy Overview
This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these cookies, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are as essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may have an effect on your browsing experience.
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.