Jedan od načina za prevazilaženje teških trenutaka

Istraživanja su pokazala da ako ne govorimo o traumi koja nam se desila, 40% su veće šanse da se razbolimo.

Ako se ne osećate sigurno da pričate sa prijateljima o tome šta Vam se desilo ili nemate priliku da idete na psihoterapiju, postoji još jedan efikasan način na koji se možete uspešno nositi sa traumom.

A to je pisanje. Ali ne bilo kakvo, već o osećanjima koja osećate.

Ovakvo pisanje može biti korisno prilikom bilo koje traume. Na primer, suočavanje da dijagnozom karcinoma ili gubitak.

Jer nama je potreban smisao, a pisanje pomaže da damo smisao onom što se desilo. Ne nosi nikakav rizik, a ima moć da nas pokrene da organizujemo misli.

Pored toga, upotreba reči stimuliše razmišljanje.

Prilikom pisanja imenujemo osećanja koja smo osećali tokom i nakon traume, što je veoma značajno za njeno prevazilaženje.

Koliko dugo treba da pišete o traumi koju ste doživeli?

Neophodni minimum je 20 minuta tokom četiri dana. Ne možete preterati ako osećate potrebu da pišete više od toga.

Posebno je važno da pišete “iz srca”, ne “iz glave”.

Na kraju dana, kada imate mir, pišite o Vašim nevoljama bez osvrtanja na gramatiku ili na to šta bi neko rekao da to pročita. Jer to pišete za sebe, ne za druge.

Eric Barker, How to deal with anxiety, Tragedy or Heartache – 4 steps from research, Time, 2014.

Dr sc. Danijela Budiša Ubović, psiholog i psihoterapeut, Novi Sad.